Plastične kese: Građani smanjili potrošnju, trgovci je utrostručili

Piše: Snježana Mulić-Softić

Nema više besplatnih plastičnih kesa u marketima u FBiH, koje su mušterije godinama nemilice uzimale, i kad im je trebalo i kad nije, a koje su najčešće završavale u riječnim koritima – i još su tamo.

„Kese se sad kupuju, ali iako im je cijena simbolična. Od 0.05 do 0.20 KM, zavisno od veličine i debljine,  kupci ih uzimaju sa dozom opreza, kao da će potrošiti neke velike pare. Prije je bilo drugačije - stavili bismo hrpu kesa na pult i mušterije su uzimale koliko im volja, a mnogi su ih koristili za odlaganje smeća“, priča trgovkinja Azra u sarajevskom marketu Konzum.

Kaže da muškarci više kupuju kese, dok žene uglavnom nose cekere.

„Bude tu i komičnih situacija. Žena natrpa u ceker koliko može i neće da plati kesu kako bi spakovala ostatak namirnica, nego ih trpa u naramak. Muž onda hoće da kupi kesu, nudi novac, ali mu ona ne da. Onda joj ona roba ispada, on kupi.... pa se i posvađaju. A prije bi samo sa pulta uzeli koliko žele i otišli“, nastavlja prodavačica Azra.

Ipak, veli da nije sigurna da je nakon, što je u FBiH već dvije godine na snazi uredba o obaveznoj naplati plastičnih kesa, ovaj entitet išta čišći od „zastava srama“ kako se popularno zovu plastične kese koje plutaju rijekama i potocima ili se viore iz šiblja uz njihova korita, a za čiju razgradnju je potrebno od 400 do hiljadu godina.

Iz Fonda za zaštitu okoliša Federacije BiH kažu da jeste došlo do podizanja svijesti građana kada je u pitanju potrošnja plastičnih kesa koje zagađuju okoliš, a godišnje ih se na nivou BiH, prema istraživanju Centra civilnih inicijativa, potroši skoro 1,2 milijarde.

No, ističu i to da, koliko god su zadovoljni reakcijom građana, da ih još više pogađa činjenica da su trgovci u posljednje dvije godine, utrostučili stavljanje u promet kesa koje ne podliježu naplati, a koriste se za pakovanje rinfuznih materijala – mesa, sireva, voća i sl.

I ne samo da su trgovci na ovaj način stopirali pokušaj smanjenja potrošnje plastičnih kesa i daljeg zagađivanja okoliša, nego postoji i mogućnost da kese za „rinfuzne materijale“, a koje ne podliježu plaćanju, zapravo prodaju kupcima i tako ostvaruju nelegalnu dobit.

U Fondu kažu da ne mogu utvrditi stvarne podatke o ovome, jer ne postoji informacioni sistem upravljanja otpadom, kao ni sistemsko praćenje toka otpada.

„Zvaničnim zahtjevom upućenim prema resornom Federalnom ministarstvu okoliša i turizma, Fond je po hitnom postupku tražio izmjene Uredbe, tako da obavezu plaćanja naknade trgovci imaju i za stavljanje u promet tankih plastičnih kesa sa ručkama, a koje služe za pakovanje rinfuznih materijala“, kažu iz Fonda za okoliš FBiH, napominjući da su i kese za rinfuzne materijale debljine oko 20 mikrona, kao i one koje se naplaćuju, a čija razgradnja je ustvari najdugotrajnija.

Prodavnice u Federaciji BiH, osim plastičnih kesa koje se naplaćuju, kupcima nude i kese od biorazgradivog materijala, ali ih oni, prema riječima trgovaca, slabo kupuju.

„Ne znam o čemu je riječ, te kese su velike, lijepo izgledaju, ali ih građani nerado kupuju. Istina, one su mekane, pa je moguće da se plaše da u njima neće moći ponijeti veliku količinu namirnica, da će im se brzo poderati“, kažu u tržnom centru u sarajevskom naselju Otoka.

U RS-u stanje nepromijenjeno

U entitetu Republika Srpska još nema naredbe po uzoru na Federaciju BiH, mada se odavno govori o tome da je ona pripremljena. Iz Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju RS-a nisu odgovorili na naša pitanja vezana za ovaj problem, ali jesu građani Banje Luke.

Oni kažu da se kese u prodavnicama daju besplatno kao i prije, ali da tu i tamo ima nekih pokušaja da se njihova potrošnja smanji.

„Jedno vrijeme se u Konzumu moglo kupiti tzv. ekološke kese, koje su koštale 20 feninga, ali ih više nema. Sjećam se da su bile crveno-zelene sa ručkama“, kaže Banjalučanka Rada Cvijetić.

Ona dodaje da trgovci jedino prodaju velike plastične kese sa ručkama, koje su također 20 feninga, te da  ’Moj market’ i drugi hipermarketi nikada nisu naplaćivali obične kese i da je čitav problem u rukama građana.

Hrvati smanjili potrošnju 

U Republici Hrvatskoj mogu se pohvaliti da su u proteklih šest godina potrošnju plastičnih kesa smanjili za čitavih 65 posto, a budući da je tamo njihova naplata počela još od 2005. godine.

Tomislav Marinović, iz ureda za informiranje Ministarstva zaštite okoliša i prirode RH kaže da je ova računica pravljena  u periodu od 2010. do danas i to u šest najvećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, a koji pokrivaju 80 posto tamošnjeg tržišta.

Stanovnici Hrvatske, prema podacima privrednog sektora, godišnje potroše oko 9.600 tona plastičnih kesa, što po stanovniku iznosi između 200 i 250 kesa.

Hrvatska, kao članica Evropske unije, također je učestvovala u izradi i donošenje Direktive EU-a pogledu smanjenja potrošnje laganih plastičnih kesa za nošenje. Suština te direktive je da se upotreba plastičnih kesa postepeno smanjuje dok ne dođe do 90 kesa po stanovniku, za šta je predviđeno četiri godine (do 2019. godine), a zatim i na 40 kesa po stanovniku do 2025. godine.

Crna Gora konačno našla rješenje

U “ekološkoj državi” Crnoj Gori nekoliko puta se pokušavalo uvesti plaćanje kesa i isto toliko puta su odustajali.

Na kraju, kako nam je kazao  Igor Jovanović iz Ministarstva održivog razvoja i turizma Crne Gore, utvrđene su naknade u zavisnosti od vrste otpada i njegovog uticaja na životnu sredinu.

„Naprimjer, naknada je značajno veća za kese proizvedene od dugoraspadajuće plastike - kese koje su do skoro bile jedine u upotrebi, a kod kojih je period razgradnje nekoliko desetaka pa i stotina godina, a u odnosu na kese urađene od bioloških materijala ili aditiva, koji obezbjeđuju kratak period razgradnje, odnosno od šest do 18 mjeseci. Razlika u visini naknade za kese je tolika da stimuliše proizvođače i uvoznike da za tržište proizvode ili obezbjeđuju kese koje imaju kratak period razgradnje“, kaže Jovanović, pa objašnjava kako naknada za kese od dugoraspadajuće plastike iznosi jedan euro po kilogramu, dok je naknada za one koje imaju kratak period razgradnje 100 puta manja.

Jovanović kaže da resorno crnogorsko ministarstvo na razne načine pokušava riješiti ovaj problem, počevši od komunikacije s građanima, preko edukacije, do označavanja biorazgradivih kesa, ali i napominje kako su tzv. Ultra tanke kese, ustvari – najopasnije.
„Kese su opasne ne samo za ljude, nego i za životinjski svijet, naročito u rijekama i morima, gdje one uglavnom i završe“, kaže Jovanović.

Srbija podstiče korištenje biorazgradivih kesa

U Republici Srbiji država ne zabranjuje upotrebu običnih kesa, već samo podstiče proizvodnju i korištenje onih - biorazgradivih.

Prema Zakonu o ambalaži i reciklažnom otpadu iz 2012. predviđeno da oni koji proizvode i uvoze plastične kese plaćaju taksu za to, dok Fond za zaštitu životne sredine daje i podsticaj za sredstva proizvođačima biorazgradivih kesa i njihovim uvoznicima.

"Negde sam pročitala kako bi se kesama koje su bačene u rijeke i koje su završile u krošnjama drveća i zelenim ovršinama, mogle prekriti tri Srbije, toliko smo toga navukli u kuće, a onda pobacali“, kaže Stana Radosavljević iz Beograda.

Ona, kako kaže, obavezno u kupovinu nosi ceker, ali je nervira što trgovci u nekim radnjama i dalje daju kese -  iako ih ne traži.

„Recimo, kada dođem u apoteku, kupim samo jedan lek, oni mi ga tutnu u neku kesicu. Od te kesice nemam ništa, osim što mi smeta, pa je moram baciti, ali nikad ne znam gde će otpad ispred kuće završiti prije nego dođu komunalci. Nekad to prekopaju psi, nekad i siromasi, ali često vidim kese kako lete u vazduhu, a najčešće kako plivaju niz reke ili su zamršene u šiblju“, kaže Radosavljević.

Zemlje u regiji nisu jedine koje troše enormne količine plastičnih kesa, ali su, prema međunarodnim statistikama i nacionanim izvještajima, među zemljama koje su upravo plastičnim kesama najviše zagadile okoliš, te najmanje pažnje posvećuju njihovom recikliranju i pravilnom deponovanju.

Različite zemlje imaju različit pristup rješavanju ovog problema. Tako je Zanzibar bio prva zemlja na svijetu koja je zabranila distribuciju plastičinih kesa, a slijedili su je Bangladeš, Butan i Ruanda, zatim Luksemburg i Italija.

Plan Evropske unije je postepeno smanjenje potrošnje plastičnih kesa, uz njihovo obavezno recikliranje i standardizirano deponovanje, a što je i zadaća zemalja koje joj se priključuju.

Izvor: Al Jazeera